Prije sedam godina u saobraćajnoj nesreći stradao je Šemsudin Šemko Kučević, političar i iznad svega čovjek dijaloga. Razumio je politiku onako kako je učio na Fakultetu političkih nauka. Bio je školovan političar.
Piše Fahrudin Kladničanin
Pod pritiskom dunjalučkih zbivanja koja su talasala sandžačko društvo sve ove godine, on je maestralno nalazio rješenja za sve nametnute probleme. Kombinovao je peštersku pronicljivost i političku teoriju kako bi planirane ideje dobile svoj smisao; bio je uporan, nametljivo uporan.
Njegov Tutin bio je skrhana i siromašna opština početkom devedesetih, suočena s nedostatkom ljudske, ali i državne volje za promjene. Suštinski temelj njegove politike zasnivao se na vjerovanju u moguće. Od početka političkog angažmana i stupanja na sandžačku političku scenu nudio je koncept realne vizije i političke logike.
Pristup problemima i političke matrice koje je detaljno razrađivao, pratio i sprovodio doprinijeli su da Tutin doživi preobražaj. Pripadao je onoj strukturi utemeljenih sljedbenika koji su od početka svog političkog angažmana poštovali program jedne političke stranke do samog kraja. Razumio je i govorio jezikom naroda kojem je pripadao. Da li je griješio? Zasigurno, ko nije. Ali priznavao je greške, za razliku od mnogih – jeste!
Kada iz sadašnje perspektive analiziramo sve ono što je pratilo buran politički život, sve pobjede, poraze i podjele, zaključujemo da Šemsudin Kučević nikada nije gubio izbore. Autentičnom harizmom čuvao je zidine svog grada dostojanstveno i hrabro do samog kraja.
Njegovim preranim odlaskom izgubili smo iskrenog sljedbenika dijaloga, razumijevanja i pomoći koju je nesebično nudio, bez problema i upita. Iznad svega, političar koji je od početka bio dio SDA Sandžaka, stvarajući ovoj političkoj organizaciji neosporan izborni legitimitet, ali i čovjek koji je imao utjecaj na njenu orijentaciju i odluke.
Neka mu je vječni rahmet!