Piše: Ivana Pejčić
Tri izgubljena ljudska života tragičan su epilog katastrofalnog požara u Novom Pazaru. Pred očima nemoćnih komšija, brojnih građana i samih vatrogasaca, na terasi na trećem spratu nesrećnim ženama je očajnički trebala pomoć. Iako su svi isto tako očajnički želeli da pomognu – nisu mogli. Nisu mogli jer nisu imali čime.
Drama koja se 29. septembra odvijala u Novom Pazaru više od bilo čega dosad ogolila je i nemoć građana i nemoć države. Bes građana i nebrigu države.
U državnoj statistici biće upisane kao žrtve požara, ali ove tri žene, koje su se godinama borile sa raznim životnim nedaćama, zapravo su žrtve dugogodišnjeg zanemarivanja. Žrtve onih koji “zaboravljaju” koliko je služba za spasavanje važna i onih koji izgleda kao da vjeruju da vatrogasci mogu da lete i da im oprema nije potrebna.
Za ove tri žene više nije važno da li je za nabavku opreme odgovorno Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) ili gradska vlast Novog Pazara, rezultat je poražavajući, u prvom redu za državu jer je izneverila svoje građane. Ogorčenje građana Novog Pazara je razumljivo iako može da iritira način na koji se to ogorčenje preusmjerava sa jedne adrese na drugu, odnosno sa gradske na republičku i obrnuto.
Suština je da umesto dosadašnjeg prebacivanja odgovornosti, svi na konstruktivan način pokušaju da spriječe da se nešto slično ponovi. I to ne samo u Novom Pazaru nego u bilo kom gradu u Srbiji. Uostalom, da se i zbog tih žrtava pokaže da je društvo sazrelo da se suoči sa svojim greškama i da je spremno da preuzme odgovornost kako bi se spriječile slične tragedije.
Zasad se sve svodi na “osvajanje” sitnih političkih poena, što je tako karakteristično za naše društvo, i izbjegavanje ili ignorisanje sopstvene odgovornosti.
Nesumnjivo je da je odgovornost MUP-a što više nije “radio” na opremanju vatrogasaca, ali da je to baš odgovornost pomoćnika ministra policije nadležnog za ovaj sektor, nisam sigurna. Sigurno pomoćnik ministra ne odlučuje o tome koliko će novca iz budžeta biti izdvojeno za kupovinu vatrogasne opreme već je to u nadležnosti političara koji svake godine usvajaju republički budžet.
Već godinama većina novca iz budžeta koja ide MUP-u troši se na plate, a ne na opremu. To je istina koju svi lako zaboravljaju, pogotovo kada se desi ovakva tragedija. Uostalom, već godinama vatrogasci upozoravaju da nemaju adekvatnu opremu, ali političari su ti koji odlučuju i jednostavno nisu željeli to da čuju. Uostalom, u optužbama gradske vlasti na račun MUP-a i pozivanju na zakon da je opremanje u nadležnosti ovog ministarstva, zaboravljaju da su oni mogli da doniraju tu opremu ili da se potrude da pronađu donatore. Tako su radile pojedine gradske vlasti u Srbiji. A ne da čekaju da se desi ovakva tragedija i da onda upiru prstom u drugoga. Njima je trebalo u prvom planu da budu građani.
Inače, ispašće na kraju da su najodgovorniji vatrogasci, koji svakodnevno rizikuju živote da spasu druge, a političari koji odlučuju o tome koliko i šta će biti kupljeno, kao i uvijek, biće abolirani.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Sandžačkih novina.