Višedecenisjko stanje u kom se nalazimo naziva se “socijalna dilema”. Razgovaramo o slobodi, slobodi govora i izražavanja kao da se takve teme ne podrazumijevaju. Odustajemo od svoje borbe za osnovnim pravima i slobodama.
Piše: Aladin Paučinac
Nismo svjesni svog potencijala niti nam je iko ikada jasno iznio sličan program. Naravno da ga nije imao ko ni predstaviti kada niko nikada na nečemu sličnom nije ni radio. Bez pravih institucija kao individue teško ćemo se snaći ikada.
Državni službenici i ne moraju raditi svoj posao odgvorno, nas to ne zanima, a trebalo bi. A trebali bi raditi profesionalno na usluzi svih građana a ne pojedinaca. Troše budžetske pare svih građana, ni u to se ne petljamo. Nama su na leđima.
Zavukli su svoje prljave ruke direktno u naše džepove. Nemamo inovatore demokratije koji će raditi na njenim inovacijama, ali zato imamo pokvarene ulizice. Ništa što direktno štiti ljudske vrednosti nas ne zanima.
Totalno neinteresovanje za zaštitu prava nemoćnih, a moćnim se može nazvati svako kome neko nešto završi ispod ruke. Prikupljanje podataka o radu javnim preduzećima je jako rigorozno i teško je doći do njih, vlastodržaci su toga vrlo dobro svjesni zato su i takvi kakvi su, zastrašuju sve što mrda i time od svojih građana udaljavaju svaki pomen na dešavanja javnog karaktera.
Prvo su svoj rad zaštitili od javnosti, a onda počeli da rade šta im je ćejf. Junaci ovog naroda su svi pošteni policajci, sudije i tužioci kojih skoro da nema.
I ne namećite više neke falš junake čije junaštvo prije ispari nego i što je i stvoreno.
Izvor: Sandzacke.rs