Nedavni prijedlog SDA Sandžaka da jedna od ulica u Novom Pazaru ponese naziv “Majka Tereza” izazvao je blagi šok među sandžačkim Bošnjacima. Zbog čega i u čije ime ulica po ovoj časnoj sestri i katoličkoj “svetici”, koja je cio svoj život posvetila širenju katoličanstva, uz svesrdnu podršku Vatikana i pape, pitali su se mnogi.
Ipak, dobro obavješteni izvori navode da je ovaj prijedlog stigao direktno s Kosova. Majka Tereza, predstavlja važnu identitetsku tačku na koju se oslanjaju Albanci, a dobro upućeni tvrde da upravo preko njenog lika i njenog albanskog porijekla Vatikan među Albancima širi katoličanstvo.
Rođena je u Skoplju u albanskoj katoličkoj porodici 1910. godine, zaredila se 1928. u jednom samostanu u Irskoj. Svoj je misionarski rad započela 1948. u predgrađu Kalkute, a dozvolu za osnivanje reda dobila je od Vatikana 1950. godine.
Godine 1952. osnovala je Dom za umiruće, a nakon toga stvorila je brojne hospicije, a pouzdano se zna da je bila jedna od najvećih sakupljačica novčanih donacija u Katoličkoj crkvi XX vijeka.
Zbog rada tokom života i navodnog čuda nakon smrti, papa Ivan Pavao II proglasio ju je sveticom.
Majka Tereza je vodila centre za siromašne, bolesne, siročiće i umiruće.
No, postoji jedna sasvim druga priča o Majki Terezi. Dok su je jedni podržavali, drugi su je decenijama opisivali kao mučiteljku bez milosti i kao religijskog fanatika. Kako je jednom prilikom napisao britanski Guardian, Majku Terezu su mnogi vidjeli kao “katoličkog fundamentalistu više usredsređenog na jevanđelje nego na pomaganje siromašnima odgovarajućim medicinskim tretmanom”.
Brojni pojedinci, vlade i organizacije veličile su Majku Terezu. Ipak, njeno dijelo se suočava i sa brojnim kritikama. Kritike uključuju i optužbe različitih pojedinaca, organizacija i grupa kao što su npr. Kristofer Hičens, Majkl Parenti, Arup Čaterdži, indijska organizacija Višva Hindu Parišad, protestujući protiv prozelitizma njene djelatnosi, odnosno namjerno obraćanje u neku vjeru pristalica druge vjere.
Bez pitanja krstili sve
Kako navode pojedini istraživači, glavni zadatak osoblja bio je da ubjedi pacijente da prihvate katoličku vjeru. Umirućeg bi bez pitanja krstili: stavljanjem vlažne krpe na čelo, malo molitve i – gotovo, postajao je katolik.
Majci Terezi ili onima koji su stajali iza ideje njenog misionarstva bila je potrebna ova zastrašujuća slika umirućih i teške sirotinje Trećeg svjeta, kako bi se aktivnosti majke Tereze mogle prikazati sa što jačim utiskom. Putem medija, koje kontroliše moćna svjetska oligarhija uključujući i Vatikan, ove slike je vidio čitav svijet. Kome su ova slike bile namjenjene? Da li samo donatorima, da bi se izvuklo što više novca ili samim vjernicima kako bi podstakle njihovu saosećajnost?
Majka Tereza bila je prijatelj najvećeg bogataškog šljama. Od njih je uzimala prljavi novac, a među njenim donatorima nalazili se likovi poput zloglasne diktatorske porodice Duvalier sa Haitija, zbog čijih je donacija na sva usta hvalila ovu porodicu. Novac je dobijala i od Čarlsa Keatinga koji je opustošio živote miliona Amerikanaca uz pomoć krađe novca iz kreditno-štedne banke “Lincoln Savings and Loan”. Gdje je nestao sav taj novac? Gdje su donacije na koncu završile? Prema različitim procjenama, majka Tereza je “zaradila” tri do pet milijardi dolara za katoličku crkvu.
I na kraju “balade” upitali bi SDA Sandžaka šta treba Sandžaku, Novom Pazaru, sandžačkim Bošnjacima i muslimanima da Majku Terezu veličaju i slave. Za čije interese i za čiji identitet i kulturu? Zar nam Albanci trebaju davati prijedloge za imena ulica? Zar je albanizacija tako daleko otišla?