Piše: Esad RAHIĆ
Dok narodni poslanik iz redova SNS i član Predsjedništva ove vladajuće partije Vladimir Đukanović negira genocid u Srebrenici, a istovremeno veliča ratnog zločinca Ratka Mladića uz hvalospjev: “Srpskom narodu želim da čestitam dan oslobođenja Srebrenice. Hvala generalu Ratku Mladiću na briljantno izvedenoj vojničkoj opereciji Krivaja 95“, rukovodstvo SNS-a ćuti, kao i njen lider Aleksandar Vučić.
Da li je ova šutnja ustvari prećutna podrška i odobravanje monstruoznom načinu razmišljanja Vladimira Đukanovića? Zašto Aleksandar Vučić koji svakodnevno zauzima najveći dio informativnog programa na svim televizijama sa nacionalnom frekvencijom ovaj put i povodom ove stravične izjave šuti? Jeli ovo stav SNS-a? Dokle će slomljene naočari Aleksandra Vučića u Srebrenici da budu važnije od 8.342 ubijena bošnjačka civila u ovom gradu? Dokle će vladajuće strukture u Republici Srbiji da negiraju genocid u Srebrenici i da daju vjetar u leđima takvim stavom ekstremistima poput Đukanovića?
Zašto TV Pink na dvadesetčetvorogodišnjicu zločina kao glavnog gosta koji će javnosti objasniti šta se prije 24 godine dogodilo, poziva ratnog zločinca Vojislava Šešelja? To bi isto bilo kao da doktor Mengele poslije Drugog svjetskog rata njemačkoj javnosti objašnjava događaje u Aušvicu. Dokle će vodeće medijske ličnosti u Srbiji biti ekstremisti i ratni zločinci?
Da li će se ikada u Srbiji dogoditi kolektivna katarza i suočavanje sa istinom o događajima u Bosni i Srebrenici? Do kada će se prošlost prikrivati falsifikovanjem historijskih činjenica, negiranjem istine i medijskim plasiranjem notornih laži? Hoće li ratni zločini biti manji ako ih kamufliramo u oblandu neistina i laži?
Dokle će laž potiskivati istinu i zlo potiskivati pravdu? Đukanović i Šešelj su ruglo i bruka Srbije, a ne ljudi koji treba da daju meritorne stavove u ime cjelokupnog srpskog javnog mnjenja.
Izvor: Sandzacke.rs